U svijetu koji nas svakodnevno poziva da žurimo, da se uspoređujemo, dokazujemo… lako je zaboraviti stati. Lako je zaboraviti pogledati oko sebe i reći: “Imam. Dovoljno je. Zahvalna sam.”
A upravo u toj rečenici leži jedna od najmoćnijih sila koju imamo – zahvalnost.
U life coachingu, zahvalnost se prepoznaje kao snažan alat za promjenu perspektive i dublje povezivanje sa sobom.
Ne govorim o onoj površnoj zahvalnosti kad kažemo “hvala” jer je pristojno. Govorim o zahvalnosti koju osjetiš u tijelu, u duši, u srcu. Onaj osjećaj kad ti srce zatreperi jer si svjesna da imaš nešto što se ne podrazumijeva.
Zahvalnost je praksa, izbor, unutarnji stav – i ono što nas najdublje povezuje sa sobom i s drugima.
Reakcija na zahvalnost – kako se mijenjamo iznutra
Možda zvuči čudno, ali zahvalnost nas zaista mijenja.
Kada iskreno osjetimo zahvalnost, nešto se u nama pomakne. U trenutku kada sebi kažeš:
“Zahvalna sam što sam danas ustala zdrava”, a znaš da se 10.000 ljudi jutros nije probudilo – tvoj mozak registrira sigurnost, prisutnost i povezanost. Srce usporava, disanje postaje dublje, a tijelo se opušta.
Zahvalnost ne znači da zatvaramo oči pred izazovima. Naprotiv, ona nas uči da vidimo i tamne i svijetle strane života – i da biramo gdje ćemo staviti fokus.
Često nas baš teške situacije podsjete da imamo na čemu biti zahvalni; svjetlo može da zasja samo u tami, zar ne?
Kad u coachingu radim sa ženama koje prolaze kroz stres, preopterećenost, krize identiteta ili odnosa – vrlo često ih vraćam na ovu praksu. Ne zato što je „moderno“ biti zahvalan, već zato što ona u nama aktivira resurse koje zaboravimo da imamo.
Zahvalnost mijenja našu reakciju na život. Ne iz straha, nego iz svjesnosti.
Pogled u sebe – šta mi zahvalnost otkriva
Jedna od najljepših stvari kod prakse zahvalnosti jeste to što nas vraća sebi. Podsjeća nas na ono što nam je važno. Šta nas dotiče. Šta više ne uzimamo zdravo za gotovo.
U jednoj sesiji, klijentici koja godinama „gura“ sve – posao, porodicu, očekivanja – dala sam zadatak da svaki dan zapiše tri stvari na kojima je zahvalna. Nakon nekoliko dana mi je rekla:
„ Shvatila sam da ne moram čekati velike stvari da bih bila sretna. “
Zahvalnost nije za slabe. To je snaga koja traži ranjivost.
Da se ogolimo i priznamo sebi: ne mora sve biti savršeno da bismo bili zahvalni.
Ponekad ćeš biti zahvalna za stvari koje drugi ne razumiju – svoj mir, svoju tišinu, svoje granice.
I to je tvoja istina. I tvoja moć.
Nauka o zahvalnosti – šta kaže istraživanje
Možda si kao i ja – voliš kad emocija ima i naučni temelj.
Zato ovdje dijelim nekoliko činjenica iz istraživanja o zahvalnosti:
- Praksa zahvalnosti smanjuje nivo stresa, poboljšava san i jača imunitet.
- Redovno izražavanje zahvalnosti povećava lučenje dopamina i serotonina – neurotransmitera povezanih s osjećajem sreće i blagostanja.
- Ljudi koji vode dnevnik zahvalnosti pokazuju veću otpornost na stres i konflikte.
Ali ne radi se samo o tome da “budeš sretan”. Radi se o dubljoj emocionalnoj otpornosti.
Zahvalni ljudi ne postaju savršeni – oni postaju prisutni. A prisutnost je ono što nas iscjeljuje.
Kad ti se u glavi zavrte misli o neuspjehu, brizi, strahu – stani… udahni… osvijesti i zapiši zahvalnost.
I time automatski mijenjaš tok svojih misli i osjećanja.
Svakodnevno vježbanje zahvalnosti – mala navika, velika promjena
Zahvalnost nije teorija – to je praksa. Kao mišić koji raste kad ga treniraš.
Ne moraš meditirati sat vremena. Ne moraš pisati romane.
Dovoljno je da staneš, pogledaš dan i kažeš sebi:
- Zahvalna sam što sam danas imala snage da ustanem.
- Zahvalna sam na poruci prijateljice.
- Zahvalna sam što sam prepoznala da mi treba odmor.
Tri male zahvalnosti dnevno mogu ti promijeniti život.
Ne odmah. Ali postepeno, tiho, snažno – kao voda što oblikuje kamen.
Zato sam kreirala besplatan dnevnik zahvalnosti koji možeš preuzeti na mojoj web stranici.
On ti pomaže da svaki dan zastaneš, udahneš i vidiš šta je dobro.
I kad nije sve dobro – opet nešto jeste.
Mala vježba: Zahvalnost u 3 minute
Evo jedne jednostavne vježbe koju često predlažem svojim klijentima, a sada je dijelim i s tobom:
Zamisli da ti neko kaže:
„Imaš tri minute da napišeš na čemu si danas zahvalna. Samo tri minute.“
Zvuči lako, zar ne?
Ali sad dolazi ključni dio:
Zamisli da ćeš se sutra ujutro probuditi i imati samo ono na čemu si se danas zahvalila.
Pogledaj još jednom svoj spisak.
Jesi li napisala:
- Svoje ruke?
- Svoje noge koje te nose?
- Oči kojima vidiš svijet?
- Svoj krevet?
- Krov nad glavom?
- Vodu koju piješ?
- Telefon koji te povezuje s voljenima?
Ova mala vježba nas vraća onome što je zaista bitno.
I koliko često to zaboravimo.
Ne da bismo se osjećale krivo – već da bismo se podsjetile koliko zapravo imamo.
I koliko toga već sada zaslužuje jedno iskreno – hvala.
Završna misao – tvoj svakodnevni podsjetnik
Ako ti mogu ostaviti samo jednu misao, neka bude ova:
Zahvalnost je nešto što vrijedi zapisivati svaki dan – jer kroz praksu postaje dio tebe, postaje tvoja rutina.
Ali ako se piše bez osjećaja, ako to postane još jedan zadatak na listi obaveza – onda gubi svoju čar.
Suština nije samo u pisanju, već u tome da te svaki zapis stvarno podsjeti koliko toga već imaš.
Pisanje je alat – ali osjećaj je ono što zahvalnost čini živom.
Zato te pozivam da danas, baš danas, zastaneš i napišeš tri stvari na kojima si zahvalna.
Neka to postane tvoj mali ritual – ujutro uz kafu, navečer prije spavanja, u pauzi između zadataka.
Ako želiš podršku u tome, moj besplatni dnevnik zahvalnosti čeka na tebe.
Kreiran s ljubavlju i pažnjom – da ti bude svakodnevni podsjetnik na tvoju unutarnju snagu.
Jer tvoj život je vrijedan da ga vidiš – ne kroz nedostatke, već kroz ono što već imaš.
A imaš puno. I ti to znaš.
Zahvalna što si ovdje,
Selma – tvoj coach iznutra prema vani
